Staza je to koja povezuje sjever i jug otoka Brača, ukupne duljine 21 kilometar. Vrijeme hoda je cca 6,5 sati.
Na samoj stazi nalaze se brojne prirodne i kulturne znamenitosti, od arheoloških spomenika i suhozida do vidikovaca te zaštićenih prirodnih posebnosti.
Kameni obluci kojima su se u prošlosti popločavale važne dalmatinske ulice.
Kameni obluci kojima su se u prošlosti popločavale važne dalmatinske ulice.
Župna crkva sv. Ivana Krstitelja iz 16. stoljeća s ostacima ranokršćanske bazilike iz 6. stoljeća.
Samostanski sklop iz 6. stoljeća koji je nastao između dva važna središta na jadranskom dijelu provincije: Dioklecijanove palače u Splitu i carskih kamenoloma kod Škripa iz kojih se brao arhitektonski kamen za monumentalnu palaču.
Građen od prirodnog kamena bez korištenja vezivnog materijala. Vještina suhozidne gradnje tradicijsko je nasljeđe mediteranskog prostora još iz prapovijesnih vremena. Težak je skupljao kamen po polju i slagao ga, te tako u isto vrijeme stvarao prostor za budući vrt, prostor za boravak domaćih životinja ili gradio zid međaš. Serpentine građene u suhozidu koje se mogu vidjeti pokraj Dola jedan su od posljednjih spomenika težačkog rada i truda.
Pastirsko naselje s kamenim kućicama i torovima za stoku koje se nalazi u izvornom okolišu bračkih pastirskih stanova na ovoj visoravni. Dio koji se zove ”Bežmeka stan” je pod zaštitom Ministarstva kulture. Radi se o sklopu gospodarskih kamenih prizemnica s dvorovima, torovima, krušnom peći, gustirnom s ograđenom krunom i ograđenom lokvom. Nastambe je podigla obitelj Gospodnetić ”Bežmek” iz Dola tijekom 19.stoljeća. Na Gažulu se nalazi i planinarska kućica ”Gažul”.
Glavno bračko uporište u II. svjetskom ratu. O tome svjedoči i sačuvani bunker.
Endemično drvo iz porodice borova s karakterističnom kišobranastom krošnjom. Raste jedino na Biokovu, poluotoku Pelješcu te na otocima Braču, Hvaru i Korčuli.
Izbočeni greben s tri prirodne lokve, nastale u živoj stijeni.
Najviši vrh jadranskih otoka (778 m). Ime je dobila po crkvici sv. Vida iz 13./14. stoljeća, a danas se mogu vidjeti njezini ostaci. Bračani su od davnine povezivali Vidovu goru sa starim slavenskim bogom Svevidom, a oko nje su isprepletene i brojne druge fantastične priče.
Za vedrog vremena s nje se vide brojni dalmatinski otoci te vrhovi apeninskih planina.
KOGULE
Kameni obluci kojima su se u prošlosti popločavale važne dalmatinske ulice.
CRKVICA SV. NIKOLE
Stara je crkvica (s kraja 11.st.) porušena i na njezinim je temeljima 1908. podignuta nova. Iznad drvenog oltara nalazi se triptih (ulje na platnu) domaćeg slikara naivca Pave Gospodnetića Bukovca iz 1929.
CRKVA SV. IVANA KRSTITELJA
Župna crkva sv. Ivana Krstitelja iz 16. stoljeća s ostacima ranokršćanske bazilike iz 6. stoljeća.
MIRJE
Samostanski sklop iz 6. stoljeća koji je nastao između dva važna središta na jadranskom dijelu provincije: Dioklecijanove palače u Splitu i carskih kamenoloma kod Škripa iz kojih se brao arhitektonski kamen za monumentalnu palaču.
KORITA
Izbočeni greben s tri prirodne lokve, nastale u živoj stijeni.
GAŽUL
Pastirsko naselje s kamenim kućicama i torovima za stoku koje se nalazi u izvornom okolišu bračkih pastirskih stanova na ovoj visoravni. Dio koji se zove ”Bežmeka stan” je pod zaštitom Ministarstva kulture. Radi se o sklopu gospodarskih kamenih prizemnica s dvorovima, torovima, krušnom peći, gustirnom s ograđenom krunom i ograđenom lokvom. Nastambe je podigla obitelj Gospodnetić ”Bežmek” iz Dola tijekom 19.stoljeća. Na Gažulu se nalazi i planinarska kućica ”Gažul”.
VELI GAŽUL
SUHOZID
Građen od prirodnog kamena bez korištenja vezivnog materijala. Vještina suhozidne gradnje tradicijsko je nasljeđe mediteranskog prostora još iz prapovijesnih vremena. Težak je skupljao kamen po polju i slagao ga, te tako u isto vrijeme stvarao prostor za budući vrt, prostor za boravak domaćih životinja ili gradio zid međaš. Serpentine građene u suhozidu koje se mogu vidjeti pokraj Dola jedan su od posljednjih spomenika težačkog rada i truda.
STANIŠTE DALMATINSKOG CRNOG BORA
Endemično drvo iz porodice borova s karakterističnom kišobranastom krošnjom. Raste jedino na Biokovu, poluotoku Pelješcu te na otocima Braču, Hvaru i Korčuli.
VIDOVA GORA
Najviši vrh jadranskih otoka (778 m). Ime je dobila po crkvici sv. Vida iz 13./14. stoljeća, a danas se mogu vidjeti njezini ostaci. Bračani su od davnine povezivali Vidovu goru sa starim slavenskim bogom Svevidom, a oko nje su isprepletene i brojne druge fantastične priče.
Za vedrog vremena s nje se vide brojni dalmatinski otoci te vrhovi apeninskih planina.